Susteci sumom

jez meri put,

kroz granje mesec

svetli mu zut.

Ide jez,

gundja,

dok zvezde sjaju:

- Kucice moja,

najdrazi raju!

Ostade lija,

misli se:

- Vraga,

sto mu je kuca

toliko draga?

Kad Jezic tako

zudi za njom,

bice to,

bome, bogati dom.

Jos ima,

mozda,

od perja pod,

pecene seve

krase mu svod.

Ta kuca,

veruj,

obiljem sja.

Poci cu,

kradom,

da vidim ja.